Edukacija nastavnika – Erasmus +

U razdoblju od 25. travnja do 1. svibnja 2015. deset je nastavnika naše škole u okviru Erasmus+ projekta mobilnosti Elektrotehničke i prometne škole Osijek: Učim, poučavam, radim 2014-1-HR01-KA102-000146 posjetilo škole i tvrtke u Engleskoj.

Putovanje je bilo studijskog tipa s ciljem upoznavanja sustava obrazovanja u toj zemlji s posebnim naglaskom na strukovno obrazovanje (VET) i izvođenjem praktične nastave u školama i tvrtkama.

Kako to izgleda kad  nastavnici uče i u tome uživaju, pročitajte u sljedećem tekstu

Vrlo je poučan bio posjet centrima za strukovno obrazovanje srednje škole Exeter (Exeter College – Vocational Technical Centres) gdje smo u divnim radionicama i učionicama za praktičnu nastavu uvidjeli koliko je prednosti koje učenici ove škole imaju u odnosu na naše učenike. One se najvećim dijelom odnose na materijalne uvjete koje škola ima. Naglasak cjelokupnog obrazovanja zasniva se na tome da se uči korak po korak uz individualni tempo. Učenici se po potrebi izdvajaju iz skupina u koje su u rujnu svrstani te se s njima dodatno radi na sadržajima koji im nisu jasni. Nije problem ukoliko se radi o 2 ili 3 učenika. Za njih je osiguran nastavnik, učionica, materijali i vrijeme. Kada pokažu zadovoljavajući napredak (koji je kod gotovo individualiziranog rada izvjestan) vraćaju se u prvobitnu ili neku drugu skupinu. Škola poduzima sve da učenici ne bi odustajali, naglasak je na ohrabrivanju i  pohvaljivanju napretka za podizanje motivacije. Pozitivna strana je vježbanje u „realnim“ uvjetima u izvrsno opremljenim radionicama i praktikumima, no, da ne bude zabune, učenici još dodatno idu i u tvrtke. Impresivan je pozitivan stav o obrazovanju koji je prisutan i kod nastavnika i kod učenika. Potiču se i nagrađuju i najmanji pozitivni pomaci.  Škola ima nultu stopu tolerancije prema nasilju, promiče se poštivanje prema manjinama- nacionalnim, religijskim, seksualnim. Posebno je dojmljiv način na koji su riješili problem gdje su njihovi učenici za vrijeme pauze za ručak ometali susjede tako što su im sjedili na travi, bili glasni i ostavljali otpatke. U ulazni su prostor radionice postavili stolove za bilijar i X-box, te, naravno, kantinu odgovarajuće veličine!

Posjetili smo i  Embercombe, sasvim novi „svijet edukacije“. Na imanje „učiti“ dolaze različite skupine i pojedinci. Neki dolaze na program u svojevrstan radni kamp gdje proučavaju kako sijati, saditi, uzgajati, brati i pripremati hranu (promiče se vegetarijanstvo), dok drugi dolaze spoznati sebe, svoje mjesto u svijetu,  „srediti misli“… Jedan sasvim alternativni koncept edukacije, bez certificiranja, naravno, ali zaista zanimljiv i drugačiji. Promiče se održivost, briga za okoliš, osjetljivost prema onima koji dolaze nakon nas. Iako je vrijeme bilo krajnje ćudljivo i zaista nam je bio hladno, uživali smo vidjeti nešto sasvim drugačije od kolotečine. Uz to smo u velikom šatoru kušali i ručak koji su pripremili volonteri koji na ovom imanju rade. Impresije kolega o ovom iskustvu su šarolike.

U posjetu tvrtki Selective Fidelity Simualtion Limited (SFS) koja, između ostaloga, izrađuje simulatore leta za britansku vojsku, mogli  smo u realnim uvjetima vidjeti kako je učenicima na praksi u tvrtkama. Svi učenici ne ostaju jednako dugo jer to ovisi o projektima preko kojih su stigli, no ovo je mjesto gdje se zaista može puno naučiti. Cijenjeni su praktikanti mehatroničari jer se simulatori izrađuju i od mehaničkih i od elektroničkih komponenti. Posebno se cijeni samostalnost u radu iako su i zahtjevi prema znanju učenika visoki. Kruna je implementacija softwera jer se kodiranje također radi na istoj lokaciji. Izrazito nam je zanimljiva bila primjena Arduina s kojim i mi planiramo raditi od jeseni. Neki su imali sreće i sami testirati simulatore. Tvrtka još radi i na implementaciji obnovljivih izvora energije tj. zelenih tehnologija, posebice na „postrojenjima“ za uzgajanje trave za stoku koja su potpuno automatizirana i mogu osigurati „pašu“ za stoku i u vrijeme suše i u vrijeme poplava, a posebno su prikladna za one stočare koji nemaju puno zemlje. Tehnologija radi na sustavu pravilnog doziranja vode uz optimalnu količinu svjetlosti i topline. Osim toga rade i na izradi bioplinskih postrojenja.  Imaju običaj da učenici idu s njima i na lokacije na kojima se implementira proizvod, ukoliko se ne radi o području posebne sigurnosti. Zaključili smo da bi našim učenicima praksa u ovakvoj vrsti  tvrtke bila iznimno korisna,  atraktivna i  zanimljiva.

Posjetili smo i  tvrtku Valeport koja istražuje, izrađuje, testira i kalibrira podvodne mjerne instrumente. U odnosu na tvrtku SFS u kojoj smo bili ranije, ovo je prava „tvornica“ sa serijskom proizvodnjom u kojoj se instrumenti doslovno izrađuju od ideje do pakiranja i dostavljaju širom svijeta. Od tiskanih pločica, preko tokarenja, laserskog graviranja i zavarivanja titanskih elemenata do implementacije senzora, sve je na jednoj lokaciji. Ovdje se izrađuju mjerači podvodne brzine zvuka, visine plime,  podvodnih struja i valova, opskrbljeni dugotrajnim baterijama. Primjenjivi su za  slatku vodu ili more. Očitanje može biti telerimerijsko ili direktno (izvlačenjem instrumenta iz vode po završetku mjerenja). Mnoštvo različitih tehnologija i sklopova. Učenici bi prošli kroz sve faze proizvodnje gdje bi se zaista susreli s različitim strojevima, mjerenjima i tehnologijama. Zaključili smo da bi i u ovoj tvrtki našim učenicima praksa bila iznimno korisna.

Uslijedila je radionica Međukulturalna komunikacija sa Sabinom Rademacher. Gospođa Redmacher podijelila je s nama svoja brojna iskustva s putovanja širom svijeta. Prvenstveno se osvrnula na moguće nesporazume u komunikaciji. Navela je primjere simbola koji se u različitim kulturama različito tumače. U nekima im je značenje pozitivno i pristojno, a u drugima uvredljivo i nepristojno. Vježbali smo tumačenje neverbalne komunikacije. Naučili da je za ostavljanje pozitivnog prvog dojma prema nepoznatima dovoljno 5 sekundi te da priliku za to imamo samo jednom. „Ne postoji pravo ni krivo, sve je to pitanje kulturnog konteksta“, omiljena joj je uzrečica koja potiče na pokušaj razumijevanja različitosti bez osuđivanja. Preporuka je bila da prije putovanja u kulture koje nam nisu bitne proučimo običaje i specifičnosti domaćina.

Predavanje o obrazovnom sustavu i kurikulumu u UK održao nam je Bill Callaghan (The British Education System Curriculum Overview). Nakon što se njegova škola zbog malenog broja učenika zatvorila, Bill je ostao bez posla. Odlučio se biti „self employed“ – samozapošljavati se. Naučili smo da obrazovanje u Engleskoj ima 4 ključne faze:

  1. faza:  dob učenika od 5-7 godina – uče umjetnost i dizajn, dizajn i tehnologiju, engleski, geografiju, povijest, informacijsko-komunikacijske tehnologije, matematiku, glazbenu i tjelesnu kulturu, te znanost (mješavina fizike, kemije i biologije). Škola mora osigurati i religijsku edukaciju osim ako to roditelji ne žele.
  2. faza: dob učenika od 7-11 godina – predmeti su isti kao u 1. fazi
  3. faza: dob učenika od 11-14 godina- dosadašnjim predmetima dodaju se još: građanski odgoj, suvremeni strani jezici (obično francuski ili španjolski, a u posljednje vrijeme često i mandarinski). Tu počinje i obrazovanje za zanimanja (strukovni sadržaji) te seksualna edukacija.
  4. faza: dob učenika od 14-16 godina – uče predmete koje sami biraju uz osnovne predmete matematiku, engleski, znanost, informacijsko komunikacijske tehnologije, tjelesnu kulturu i građanski odgoj. Mogu birati područja:
    Umjetnost, Umjetnost i dizajn, Glazba, Ples, Gluma, Medijska umjetnost, Dizajn i tehnologija, Humanistička grupa, Geografija, Povijest, Suvremeni strani jezici, Bilo koji jezik.

Škola mora osigurati barem jedan od predmeta iz svakog područja. Za svaki je predmet na kraju svake faze točno definirano koja znanja i  vještine i učenici trebaju imati u ovisnosti o svojim sposobnostima i dobi.  Škole same biraju na koji će način realizirati kurikulum i koje će programe izvoditi. Ocjena za učenike tijekom nastave nema, nastavnici pišu opisne ocjene za zadatke ili projekte koje su zadali učenicima. Vrši se vanjsko vrednovanje na kraju svake faze. Nakon prve 3 faze testiraju se SAT predmeti (engleski, matematika i znanost), a nakon 4. faze GCSE (General Certificate of Secondary Education), GNVQ (General National Vocational Qualifications) ili druge nacionalne kvalifikacije. Vrednuju se i nastavnici i škola na temelju upitnika koje popunjavaju učenici, roditelji i predstavnici osnivača.

Isto smo poslijepodne posjetili South Devon College. Prvo smo pojeli krasan ručak koji su za nas pripremili učenici ove škole na praktičnoj nastavi, a zatim smo posjetili Energetski centar te škole. U tom centru učenici rade praktičnu nastavu, ali ujedno služi i kao poduzetnički inkubator i kao edukacijski centar za javnost (za  tvrtke i ostale zainteresirane).  Posebno je zanimljiva bila Pasivna kuća koja uopće nema sustav grijanja niti hlađenja nego je temperatura u njoj ostvarena isključivo njenim položajem u odnosu na strane svijeta, rasporedom prozora, njihovim otvaranjem i zatvaranjem te automatskim podizanjem i spuštanjem roleta. Izvori topline u kući su njeni stanovnici te uređaji koje oni koriste. Sanitarna voda se ipak dodatno zagrijava. Na krovu centra jedan je dio tzv. zeleni krov  koji osigurava optimalnu izolaciju zgrade te solarna elektrana na drugom dijelu koja zadovoljava potrebe za električnom energijom same zgrade te dodatno omogućuje punjenje električnih automobila u dvorištu. Za sada je takvo punjenje besplatno i za  građane iz okolice. Sama glavna zgrada zimi se grije postrojenjem na pelete, dodatno se zagrijava i pomoću toplog zraka koji struji kroz zgradu, a nastaje tako što je južna strana fasade u stvari veliki toplinski kolektor (zrak se zagrijava iza velikog tamnog panela). U samoj je zgradi „kuća“ za vježbanje instaliranja solarnih ćelija, različitih sustava grijanja i klimatizacije, različitih sustava izoliranja zgrada i sl.  Tu je i radionica za održavanje hibridnih vozila. Iznimno zanimljivo i praktično za podučavanje. Potom smo posjetili samu školu koja je već kao zgrada jako zanimljiva jer je otkupljena od jedne IT i telekomunikacijske tvrtke  pa dio praktikuma umjesto zida ima goleme izloge i svi mogu promatrati što učenici rade. Učionice su bogato opremljene nastavnim pomagalima, a škola ima čak i svoju kazališnu dvoranu. Radionice za graditeljstvo, automehaniku, bravarska radionica s CNC strojevima i sl. zaista su zanimljive. Učenici u njima borave 2 ili 3 dana u tjednu, ovisno o godini obrazovanja, i prolaze kroz brojne faze pripreme, obrade i sklapanja različitih elemenata. Škola ima i svoje imanje za uzgoj malih životinja, voća i povrća.

Kao šećer za kraj ostala je Torquay Academy gdje smo ostali zaprepašteni postrojavanjem učenika u dvorištu škole i tihim ulaskom u samu zgradu. U školi ne zvoni zvono, nego umirujuća glazba. Kroz samu školu proveli su nas učenici dobi od 10 do 12 godina koji su nam opisivali što i gdje rade. Ravnatelj ima slobodne ruke eksperimentirati s načinom rada pa su neke skupine zaista neobične. Jedna skupina učenika uči sama bez nadzora nastavnika i priprema se za ispite surađujući međusobno, dok druga sve uči s jednim nastavnikom tematski, bez predmeta. Ravnatelj je viziju škole do 2020. izložio na zidu učenicima i posjetiteljima. Nastavna sredstva i pomagala škola osigurava svim učenicima, od bilježnica i udžbenika do olovaka, materijala za likovni do laptopa. Hodnici škole i učionice ukrašeni su muralima i grafitima te različitim radovima učenika. Na vidljivim su mjestima u učionici istaknuta pravila ponašanja, motivacijski materijali, pa čak i ljestvica odbrojavanja kojom se nastavnici služe da bi osigurali tišinu. Pozitivan stav nastavnika i djelatnika škole jasan je i poticajan za sve učenike:

“We believe that every student who joins TA has the ability to go onto university.“

Učenici registriraju svoju prisutnost, kupuju obroke, zadužuju knjige i ulaze u školu pomoću otiska prsta. Opreme u učionicama i radionicama je obilje… Fantastično, zar ne?

Danijela Ivanović Ižaković, dipl. ing.

 

About the Author: ZGetos