Učenici Elektrotehničke i prometne škole Osijek u pratnji svojih nastavnika priključili su se inicijativi Doma učenika Ugostiteljsko-turističke škole Osijek da se pješačenjem do Vukovara i sudjelovanjem u koloni sjećanja prisjete svih onih koji su ovih dana prije 25 godina dali svoje živote za našu slobodu.
Pročitajte kako je ovo putovanje proživio naš ravnatelj.
“Okupilo se oko 340 sudionika, od toga 250 učenika našega grada. Priključilo nam se i 25 Splićana. Svatko od sudionika išao je na ovaj put dug 42 kilometra sa svojim motivima. No, bez obzira na motive, tjelesni napor, bolovi u mišićima ili umor koji se javljao tijekom noći tek je mala žrtva u spomen na one koji su dali ono najvrjednije: svoj život.
Na pješačenje smo krenuli nakon ispraćaja na Zelenom polju u ponoć 17.11. te uz policijsku pratnju i pratnju članova UHDDR-a hrabro krenuli put Vukovara. Do Vukovara smo išli putem kroz Klisu i Trpinju. Povremeno smo se kratko odmorili. Bez obzira na napor, hrabro smo se držali i međusobno se hrabrili. Kako je vrijeme odmicalo i bližilo se jutro, noge su postajale teže, tijelo umornije, a kapci se sklapali. Ulazeći u Vukovar na Trpinjskoj cesti upalili smo svijeće kod spomenika Blagi Zadri i molitvom se sjetili svih onih koji su dali živote u obrani grada Vukovara. Hrabro smo koračali dalje prema vukovarskoj bolnici u koju smo došli negdje iza 8 sati. Nakon odmora, u 10 sati sudjelujemo u koloni sjećanja koja vodi do memorijalnog groblja Dubrava. Sjećali smo se dana kad su vukovarskim ulicama prije 25 godina prolazili ljudi kojima je ostala samo nada u život. Nažalost, mnogi od njih nisu uspjeli dočekati niti dan poslije.
Dolazimo do groblja. Težina se osjeća u srcima svih ljudi koji su ondje. Ostaje samo molitva za ljude koji više nisu s nama. I za mnoge kojima se još ne zna mjesto počivanja. Umorni od puta obilazimo groblje. Oni koji imaju još malo snage sudjeluju u euharistijskom slavlju. Oni koje je svladao umor pronalaze mjesto za miran san na suncu koje nas je grijalo ovog petka u studenom. Kao da nam je progovaralo da je potrebno ugrijati svoja srca i bez obzira na težinu koja u njemu vlada otvoriti ga nadi u bolje sutra, u nadi da su svi oni koji su dali svoj život u vječnoj radosti.
Svi zajedno okupljeni očekujemo povratak u Osijek. Dok čekamo, razgovaramo o putu, o našem umoru i fizičkom naporu koji smo uložili. Neki još spavaju, drugi pronalaze način da im vrijeme brže prođe. Ovo iskustvo ostavlja trag u svakom od nas – nešto što ćemo dugo pamtiti. Hoćemo li ga ponoviti? Vjerujem kako će sigurno netko od nas opet naći snage krenuti na ovaj put sjećanja na one koji su dali živote za nas.”
Antun Kovačić, dipl. ing.
Uz ovu inicijativu, učenice, učenici, djelatnice i djelatnici naše škole tradicionalno su obilježili paljenjem lampiona duž Vukovarske ulice zajedno s učenicima osječki osnovnih i srednjih škola.
Galeriju s oba događaja pogledajte na Facebook stranici školske knjižnice.
