Učimo kroz praksu: učenici u Francuskoj

Nastavljamo s aktivnostima projekta mobilnosti Erasmus+ “Učimo kroz praksu”.

26 odabranih učenika kroz stručnu praksu učit  će u nekoj od zemalja Europske Unije: Francuskoj, Sloveniji, Španjolskoj, Danskoj i Velikoj Britaniji. Prva se skupina učenika s pratiteljicom Bojanom Štulić, dipl. ing. upravo vratila iz Francuske. Stručnu su praksu odrađivali u školi  LPO François Ier u gradu Vitry le François.

Sudionici mobilnosti su učenici trećih i četvrtih razreda koji se obrazuju za zanimanja elektrotehničar, tehničar za računalstvo, tehničar za mehatroniku i tehničar za elektroniku.

Ovo je četvrti projekt ovakvoga tipa kojemu je naša škola nositelj i zahvaljujući kojemu smo dobili Povelju mobilnosti o kojoj ste mogli pročitati u vijestima na našoj stranici. Voditeljica i autorica projekta je Karolina Brleković, prof.

Svoje je dojmove s vama podijelila Sara Cindrić, 4eT2.

Učimo kroz praksu: Francuska

Krenuli smo u noći s petka na subotu (3.2.) i stigli oko pola 10 navečer. Vožnja avionom bila je vrlo ugodna, ali ostatak puta bio je prava zavrzlama. Osobno smo se uvjerili da prijevoz u Francuskoj i nije baš tako dobar kako se priča. Kad smo stigli, iznenadili smo se veličinom škole. Naime, Lycée François 1er nije samo jedna zgrada, već kompleks od njih nekoliko. Tako se u jednoj zgradi nalaze izvrsno opremljene radionice za strukovni dio, a u drugoj učionice za općeobrazovni dio nastave. Jedna je zgrada učenički dom u kojemu smo i mi spavali, a druga blagovaonica u kojoj smo imali 3 obroka dnevno. Smještaj i hrana bili su jako dobri. Prvi tjedan proveli smo u školi. Bili smo smješteni u razred s električarima. Oni su bili opušteni i veseli i s njima nam je bilo super. Inače, sistem nastave dosta je drugačiji. Naglasak je na struku i u tome su izvrsni, ali ostali predmeti kao Engleski jezik i Matematika baš im i nisu jača strana. U stvari, Google translate nam je za to vrijeme postao najbolji prijatelj. Kod njih je sve nekako opuštenije i puno se više toga tolerira. Pravih ispita i nemaju, sve se svodi na jedan ogromni ispit po završetku školovanja.

Vitry-le-François prekrasan je gradić. Ima zanimljivu arhitekturu, svaka kuća prati neki svoj stil, a veliki kvadratni trg s fontanom i katedralom povezuje sve pekare, trgovinice i restorane u jednu cjelinu.
Osim Vitryja, upoznali smo i Pariz. Vikendi su nam bili slobodni, tako da smo u subotu odlučili provjeriti što je to toliko zanimljivo oko jednog od najposjećenijih gradova na svijetu. Obišli smo Luksemburški vrt, Notre-Dame i Eiffelov toranj. Izgledom je sve bilo zaista impresivno. Nažalost, Eiffelov toranj je bio zatvoren za penjanje. Francuzi su, recimo samo, pomalo osjetljivi na snijeg.

Drugi tjedan odradili smo praksu. Svi troje radili smo različite stvari podijeljeni između tvrtki MK Énergies i Sovitel i informatičke službe škole. Bili smo podijeljeni između rada u uredu (AutoCAD i slično), rada na terenu (postavljanje električnih instalacija) i rada u školi (popravak i osposobljavanja računala). Posljednju noć proveli smo u hotelu u blizini aerodroma kako bi na vrijeme stigli na avion. U Osijek smo stigli 18. 3. u poslijepodnevnim satima, puni dojmova.“

About the Author: Daliborka Pavošević