Instant lječilište: obilježavanje Noći knjige u Elektrotehničkoj i prometnoj školi Osijek

Manifestacija Noć knjige 2021. je godine proslavila desetu obljetnicu održavanja. Ovogodišnja je tema – Ljekovita moć knjige. Organizatori su rekli: “Kada govorimo o knjigama, volimo ih isticati kao riznice znanja, vrelo zanimljivih priča i inspiracije. No snaga pisane riječi očituje se i u njezinoj sposobnosti da utječe na nas, mijenja naš doživljaj svijeta i sebe samih, omogućuje nam susret s „drugim“, nepoznatim, razvija empatiju i suosjećanje.

U Noći knjige 2021. stoga vas potičemo da razmišljate o ljekovitim moćima knjiga – u razdobljima društvenih i intimnih kriza, kada im se okrećemo tražeći odgovor na pitanja koja nas muče. Katkad će odgovori koje u njima pronađemo biti utješni, katkad uznemirujući, a neki će sigurno i duboko protresti naša temeljna uvjerenja.”

Slažemo se sa svakom napisanom riječi. Naša škola tradicionalno sudjeluje u ovoj važnoj manifestaciji svojim programima još od 2015. godine. I voditeljski je tim uvijek isti – Sandra Matijević, prof. hrvatskog jezika i književnosti i Daliborka Pavošević, prof. i dipl. knjiž. U proteklih smo sedam godina u školskim prostorima i izvan njih razvijali ljubav prema čitanju na različite načine.

Prve smo godine – 2015. –  istraživali Tolkienovog Hobita uz vilenjački kruh – lembas u programu Hobit u knjižnici. Tražili smo arhetipske junake, sukobljene likove, istraživali simboliku, razgovarali o prijateljstvu i o životnim lekcijama koje nas je naučio hobit.

Čarobna veza između knjige i filma radionica je u kojoj su 2016. učenici okupljeni u Klubu ljubitelja umjetnosti tražili odgovor na vječno pitanje – je li knjiga bolja od filma. Približavanje pisane riječi učenicima putem vizualnih medija nije novost, no svaki put novi su mladi umovi željni istraživanja. Čitali smo i gledali, razgovarali i uspoređivali i iznova doživljavali eksploziju emocija izazvanu povezivanjem svjetova umjetnosti.

Radionica Svatko ima priču 2017. bila je nadahnuta time da svi volimo dobre priče. Priče nas povezuju, uče, ohrabruju, tješe, pokreću, mijenjaju naš svijet i društvo. Tijekom radionice gledali smo, čitali, pričali i slušali priče. Tražili smo odgovore na brojna pitanja: Zašto su priče važne za ljudsku zajednicu? Kako priča nastaje? Zašto ljudi vole priče? Kako su priče evoluirale? Koje su nas priče oblikovale? Kako nas priče u djetinjstvu pripremaju za život? Koja su obilježja dobre priče? Dokazivali smo da ništa nije bezvrijedno i da se sve može upotrijebiti za dobru priču.

S pričama odrastamo i zbog priča rastemo: kultna pripovijetka Stephena Kinga “Truplo”, iz zbirke “Četiri godišnja doba”, i njezina ekranizacija redatelja Roba Reinera, film “Ostani uz mene”, polazišne su točke o kojima se 2018. raspravljalo u Elektrotehničkoj i prometnoj školi Osijek. Prijelaz iz djetinjstva u svijet odraslih, moć prijateljstva, disfunkcionalne obitelji, potraga za samim sobom i snaga pripovijedanja u ljudskom životu – teme bliske srednjoškolskom uzrastu potaknule su zanimljivu raspravu i razmjenu iskustava. Još jedna snažna priča zbog koje smo stvorili neke naše nove zajedničke priče za budućnost.

Harry Potter i čarolija čitanja online radionica je s kojom smo se 2020. pokušali boriti s izazovom pandemijskog  zatvaranja. Kao što je mali čarobnjak bio zatvoren u paučinastom klaustrofobičnom prostoru ispod  stepenica, i mi smo bili zatvoreni i usamljeni. Zato smo dozivali čaroliju čitanja istražujući fenomen knjiga o jedanaestogodišnjem čarobnjaku i njegovim prijateljima. Povratak u djetinjstvo, tajne prijateljstva, razlika između dobra i zla, izbori koje svakodnevno donosimo i koji utječu na formiranje naše osobnosti neke su od tema kojih smo se dotaknuli. Prisjećali smo se kako su nas knjige iz djetinjstva ili rane mladosti promijenile i istraživali kako održati ili ponovno probuditi čitateljski žar… Čak i bez čarobnog štapića. Istraživali smo poveznice koje nas podsjećaju na svijet Harryja Pottera, kreirali vlastita čarobnjačka imena, rješavali zagonetke i razmišljali kako bi bilo pohađati tečaj Čarobnih napitaka ili jednom, kad sve ovo prođe, posjetiti London i pronaći peron 9 i 3/4. Stranicu možete i vi istraživati na poveznici https://spark.adobe.com/page/8gQqwY6l1JLtD .

Elektrotehnička i prometna škola Osijek ove vam je godine u Noći knjige predstavila  Instant lječilište. Ono će dotaknuti svaku osobu na drugačiji način. U svakom od nas nalazi se bura osjećaja koju nekad nismo u stanju prepoznati, koje trebamo prigrliti, a ponekad ih umiriti, razvrstati, barem na trenutak pretvoriti u mirnu pučinu. Ponekad zbrku u srcu i glavi trebamo rastresti, uzdrmati, presložiti i stvoriti nešto novo. A ponekad trebamo nešto utješno i poznato, nešto veselo, nešto nježno…ili nešto zahvaljujući čemu uopće nećemo osjećati ama baš ništa.

Kako “izliječiti” bezvoljnost, očaj, prazninu, tjeskobu, tugu? Kako pronaći smisao kad nam se čini da ga nema niti u tragovima? Kako rasvijetliti unutarnju tamu koja nas nekad povuče dublje nego što to možemo prihvatiti?

pitanja su brojna, a neke odgovore ponudili smo mi. Možemo se liječiti:

– humorom – Tisja Kljaković Braić, U malu je uša đava; R. L .Stine, Pišiva škola: Natjecanje u pravopišu

-pjesmama (tekstom, ali i glazbom) – Nick Hornby, Trideset jedna pjesma; Pablo Neruda, Pjesme ljubavi i nade

-filozofijom ili religijom – Jon Muth, Zen panda; Fynn, Ana i Gospon Bog

-uranjanjem u prirodu – Philippe J.Dubois/Elise Rousseau, Mala filozofija ptica

-traženjem pozitivnih uzora i idola – Kate Pankhurst, Sjajne žene koje su promijenile svijet

“self – help” literaturom – vježbanjem do sreće – Rachel Kelly, Šetnja sunčanom stranom; Slavica Squire, Najbolja osveta od svih je sreća

– nekad nam jednostavno treba čudo… R. J. Palacio, Čudo

…a nekad samo kratka priča… Majda Rijavec/Dubravka Miljković, Pričaj mi priču, Pričaj mi priču 2

-a ponekad samo trebamo poslušati poruku koju nam knjiga šalje: Maryanne Wolf, Čitatelju, vrati se kući!

Nakon razgovora o osjećajima i načinima na koje učenici liječe dosadu, tugu, tjeskobu, prazninu, bezvoljnost i druge osjećaje, ponudili smo im liječenje čitanjem. Predstavile smo ukratko navedena djela i uveli ih  u Instant lječilište pruživši učenicima malu dozu ljekovitih tekstova. Sami su odabrali tekst, a imali su i mogućnost zamijeniti ih ukoliko im se na prvu rečenicu nisu svidjeli. U radionici su sudjelovali učenici prvog razreda. Nakon čitanja odgovorili su na nekoliko pitanja s listića. Njihovi su nas odgovori potaknuli na neke nove ideje, pa ih želimo podijeliti kao poticaj.

Birajući tekstove, vodile smo se određenim kriterijima. Željele smo da tekstovi budu različiti tematski, stilski i prema književnim vrstama; tako smo ponudile beletristiku različite tematike, popularnu psihologiju, putopise, mitove, eseje, djela hrvatskih i stranih pisaca; ograničile smo se na prozu. Trudile smo se da ulomci budu zanimljivi, napisani jednostavnim jezikom i pokriju različita interesna područja.

Listić o ljekovitim tekstovima ispunilo je 17 učenica i učenika – svi koji su sudjelovali u radionici. Tražili smo da napišu ime i prezime, želeći tako dodati ozbiljnost odgovorima. Svi su učenici odgovorili na prvo pitanje i napisali naslov djela i autora teksta.

Sljedeće se pitanje odnosilo na temu radionice. Zanimalo nas je učeničko mišljenje o tome vrijedi li pročitati cijelo djelo na temelju pročitanog ulomka i što bi ulomak mogao liječiti. Četrnaest učenika smatralo je da bi vrijedilo pročitati cijelo djelo, a troje je odlučilo da to ne bi bio slučaj. Zaključili su da bi ulomci mogli liječiti tugu nakon prekida s voljenom osobom, probleme sa samopouzdanjem, dosadu (ovaj je odgovor napisalo šest učenika)…Neki bi tekstovi, prema mišljenju učenika, mogli pomoći djeci bez roditelja, perfekcionistima, liječiti probleme ili poteškoće iz prošlosti, pomoći da pronađemo sreću ili izlazak iz loše situacije.

Potaknute istraživanjima o čitalačkoj pismenosti, željele smo istražiti što utječe na učeničke odluke pri izboru djela za čitanje. Slijedilo je pitanje o nepoznatim i nerazumljivim riječima u tekstu i tome utječu li takve riječi na njihovu odluku o čitanju cjelovitog teksta. Većina (njih 14) izjasnila se kako nema nepoznatih riječi, a troje ih je reklo kako ih ima malo. Petnaest je učenika izjavilo da nepoznate riječi ne utječu na njihovu odluku, a dvoje da bi previše nepoznatih riječi utjecalo na to žele li pročitati tekst u cijelosti.

Učenici su zatim pokušali odrediti o čemu se radi u djelu na temelju pročitanog ulomka. Odgovori su bili sljedeći: o tome kako biti bolji, o zmajevima, o slušanju vlastite duše, o djevojčici koja je drugačija, o odnosu između oca i sina, o kriminalističkoj priči, o ljubavi; gotovo pola učenika nije moglo odrediti temu djela na temelju ulomka.

Posljednje se pitanje odnosilo na čitanje iz užitka, motivaciju za čitanje i prijedloge za preporuku vršnjacima. Devet je učenika odgovorilo kakve knjige vole čitati, četvero je odgovorilo da ne baš i ne čitaju, a četvero da ne čitaju uopće. Čitateljske preporuke vršnjacima su horori, kriminalistički romantični i znanstveno-fantastični romani, biografske, autobiografske ili povijesne knjige, zabavne, humoristične i jednostavne knjige, stripove i knjige za mlade.

Ova nam je radionica i kratko istraživanje nakon nje pružilo maleni uvid u učeničke čitateljske navike, a oni su otišli sa svojim ljekovitim tekstovima. Kao i uvijek, optimistično tvrdimo da se uloženi trud svaki put isplati, mjerljiv analizama posuđenih knjiga, upitima za preporuke, aktivnošću na satu, razgovorom koji učenici sami potaknu nakon održanog sata Hrvatskog jezika ili boravka u školskoj knjižnici, zajedničkog odlaska u kino ili putovanja na sajam knjiga ili posjetima školi i nakon odlaska iz nje.