glagoljica
glagoljica, uz ćirilicu, jedno od dvaju slavenskih pisama. U slovnoj morfologiji ne pokazuje sličnosti ni s kojim poznatim povijesnim pismom. Azbučnim (fonografskim) ustrojem, grafičkom organizacijom tekstova i ortografijom izravno se oslanja na grčke uzore. Prevladava uvjerenje kako je to najstarije pismo slav. jezika, te kako ju je sred. IX. st. sastavio Konstantin Filozof kao pismo slav. prijevoda grč. liturgijskih tekstova, za potrebe širenja kršćanstva među moravskim Slavenima, dakle prije 863., zacijelo u Carigradu. Stariji su nazivi slavensko pismo, Littera Hieronymiana, littera slava, hrvacke knjige… Naziv glagoljica prvi je put zasvjedočen u tal. pismu Franje Glavinića rim. Propagandi 11. I. 1626., a koristi se učestalije tek od XIX. st; izveden je prema glagolu glagoljati, koji, osim svojeg izvornog značenja govoriti, označuje i obavljanje službe Božje na starosl. jeziku. Pridjev pak glagoljski za oznaku toga slav. pisma sreće se od XVI. st., a tako je i u lat. tekstovima: glagoliticus, alphabetum glagoliticum, scriptura glagolitica.
glagoljica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 25. 11. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22160>
Glagoljica je fonološki uređeno pismo sastavljeno od tri osnovna elementa (križ, trokut, krug) koji se ponavljaju u svim slovima. U njima se, osim kršćanske simbolike, naslućuju tragovi utjecaja orijentalnih pisama. Zbog unutarnje sustavnosti glagoljica se smatra djelom darovita pojedinca, kakav je bio upravo Konstantin-Ćiril, filolog koji je poznavao brojne jezike i pisma.
Svako glagoljsko slovo, po uzoru na grčko pismo, ima svoje ime i brojevnu vrijednost, što znači da su se slovima mogli pisati i brojevi. Glagoljski slovni niz naziva se, prema imenima prvih dvaju slova az i buki, azbuka. Imena prvih devet slova (A – az, B – buki, V – vjedi, G – glagolju, D – dobro, E – jest, Ž – živjeti, DZ – zelo, Z – zemlji) nose sljedeću poruku: Ja koji poznajem slova govorim da je vrlo dobro živjeti (na) Zemlji.
BOTICA, I.; S. POŽAR. 2018. Glagoljica. Večernji list. https://stin.hr/novakov-misal/glagoljica.html (pristupljeno 25. studenoga 2021.)
Slovo A – AZ u glagoljici predstavlja križ, temeljni simbol spasenja i otkupljenja, a u širem značenju zamjenicu prvog lica jednine ja, kršćanin. Tropotezan je znak brojne vrijednosti broja jedan i glasovne oznake samoglasnika A.
Kako slovo A ima vodeće mjesto u poretku slova, tako je i broj jedan od posebne važnosti u poretku brojeva. U Antici i srednjem vijeku, broj jedan nije bio samo broj, nego i izvor svih brojeva. Po Germi, broj jedan jest simbol prvotnog počela, elementarne kozmičke energije, Boga i njegove neiscrpne stvoriteljske moći. Simbolička vrijednost jedinice u geometriji se poistovjećuje s krugom i kuglom, a u arhitekturi prijenosom simboličkih sadržaja jedinice na dijelove zgrada. Sakralna arhitektura većine religija najočitije se očituje u kupolnim građevinama centralnog tlorisa i njihovim simboličkim upućivanjem na sažetu poruku: krug-jedno-Bog.
Horvat, Jasna. Glagoljica. http://www.jasnahorvat.com/ (pristupljeno 25.11.2021.)
