Poštovani učenici,
u petak 18. studenog 2022. obilježavamo Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.
U petak 18. studenog nema nastave.
Redovna se nastava nastavlja u ponedjeljak 21. studenog 2022. prema poslijepodnevnom (B) rasporedu.
Naša škola sudjeluje i u tradicionalnom hodočašću od Osijeka do Vukovara koje organizira Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskoga rata grada Osijeka. Pod geslom „Mi ne zaboravljamo” više od 500 sudionika, ponajprije učenika i studenata, pješačit će u noći sa 17. na 18. studenoga od Zelenog polja 5 u Osijeku do Vukovara gdje će se priključiti koloni sjećanja. U našoj školi hodočašće organizira Jasenko Alpeza.
Prije trideset i jednu godinu, 18. studenoga 1991. nakon tromjesečne opsade i gotovo potpunog uništenja grada, prestao je otpor hrvatskih branitelja u Vukovaru.
Tijekom borbi i nakon ulaska srpskog okupatora u grad poginulo je oko 550 branitelja i 1700 civila, oko 8000 Vukovaraca bilo je odvedeno u srbijanske logore, dok ih se još oko 500 vodi na popisu nestalih. Iz grada je prognano i sve nesrpsko stanovništvo. Bio je to klasičan primjer etničkog čišćenja i jedan od najvećih zločina u Europi nakon Drugog svjetskog rata. 2000 branitelja borilo se protiv 30 000 okupatora. Cijela Hrvatska treba pognuti glavu i odati počast Gradu i ljudima koji su se žrtvovali za sve nas.
Poštujmo žrtve Domovinskog rata, Vukovara i Škabrnje i razmislimo o budućnosti Hrvatske uz riječi Siniše Glavaševića u Priči o gradu.
Siniša Glavašević – Priča o gradu 18.11.1991.
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?
Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.
Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?
Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa.
Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.
A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.
