Kao šlag na tortu 117. kazališne sezone Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, krajem svibnja na sceni se pojavila posljednja ovosezonska premijerna predstava „Let iznad kukavičjeg gnijezda“. Pod redateljskim vodstvom iskusnog, nagrađivanog, regionalno priznatog i nadasve uspješnog Dražena Ferenčine, ova je predstava, rađena po scenariju Dalea Wassermana iz sada već davne 1963. godine, a koja je u stvari adaptacija istoimenog romana iz prethodne godine, po kojem je rađen i nadaleko poznat film Miloša Formana iz 1975. godine, privela kraju ovu upečatljivo ambicioznu kazališnu sezonu u velikom stilu. Naime, unatoč zapaženoj jesenskoj premijeri predstave kudikamo slične atmosfere „Jom Kipur ili pomirenje“ Ivane Šojat te nebrojenim rasprodanim izvedbama megapopularne komedije „Maratonci trče počasni krug“ Olje Đorđević, koja je, pak, slična po tome što je također adaptacija davnog popularnog istoimenog dramskog komada i filma, „Let“ je i dalje uspio zadiviti maestralnim glumačkim izvedbama, toplom, ljudskom, bezvremenskom pričom te brojnim inovativnim i provokativnim momentima te ostaviti gledatelje pod snažnim dojmom priče o Randallu Patricku McMurphyju.
Već pri ulasku u zgradu kazališta pred izvedbu predstave svaki će gledatelj zamijetiti da nešto nije posve u redu. Na prvu ne mora ni doći do izražaja: nekima neprimjetno, a nekima možda čak pomalo alarmantno besciljno prešetavanje neobično odjevenih osoba po predvorju i parteru. No jezivo ponavljanje jednih te istih, svakako alarmantnih replika koje dopire iz pravca baš tih sumnjivih lica zasigurno će većinu izuti iz cipela. Na sreću gledatelja, spas dolazi po prepoznavanju lica koja se kriju iza ovih zanimljivih likova. Antonio Jakupčević, Ivan Čačić, Matko Duvnjak Jović, Aljoša Čepl, Dominik Karaula… Vrsni glumci osječkog kazališta, svaki do grla u svojoj ulozi i prije nego je predstava počela, ovakvom dobrodošlicom svakom gostu postavljaju bahato velika očekivanja.
Uz publici već dobro poznate pacijente, na scenu će stupiti još i Mario Rade, Davor Panić i Duško Modrinić te će, uz provokativnu i pomalo perverznu uvodnu riječ medicinskih sestara koje glume Antonija Pintarić i Selma Sauerborn, otvoriti ovu neobičnu predstavu. Ubrzo zatim pojavit će se i dvoje „glavnih“ likova (glavni, ili možda bolje središnji likovi ovdje su, čini se tek nešto malo važniji od većine sporednih likova, čije se priče također pomno razrađuju tijekom predstave): Randall Patrick McMurphy (Miroslav Čabraja) te sestra Ratchet (Antonia Mrkonjić). Osnovne ideje ovih likova jasne su već nakon prve scene – pacijent čvrstog duha koji, premda nije dobra osoba, pokušava koliko god je moguće istjerati svoju ideju pravde u represivnom sustavu te medicinska sestra koja iz svojih, nerazjašnjenih, ali opet ne potpuno nerazumljivih razloga vrši tu istu represiju.
Temeljni sukob ovog simpatičnog antijunaka i krajnje antipatične, kompleksne negativke točno je to, temelj. Temelj na koji se slažu tragične scene bolničkih pacijenata i problema protiv kojih se bore, a koji, potpuno paradoksalno s obzirom na tobožnju inovativnu i posebnu brigu o pacijentima i njihovim potrebama, vrlo vjerojatno nikad neće biti riješeni, barem ne u trenutnom okruženju. No, ipak, vidljiva poboljšanja od početka predstave ulijevaju publici nadu u „McMurphyev efekt“ i njegovu borbu protiv metoda sestre Ratchet. Uz Hardinga i „Poglavicu“ Bromdena, moglo bi se reći da je najvažnija priča Billyja Bibbita. Razbješnjujuće nepravedna, ova tragična priča o tragičnom liku, do kraja će predstave gotovo potpuno zaokupiti pozornost gledatelja, a na kraju poslužiti kao glavni dokaz i potvrda ideja obaju glavnih likova – one da je borba protiv represivnog sustava neophodna, ali i one da je potpuno uzaludna.
Mnoštvo vulgarnih, brutalno realnih, provokativnih, maštovitih, uznemirujućih, dirljivih (na dobar i loš način) te užasno bolnih scena zaokruženo je u odlično odglumljenu cjelinu koja će rijetke ostaviti ravnodušnima. Još je malo karata ostalo za posljednje dvije lipanjske izvedbe, a tko ih ne nabavi, ili pak poželi pogledati predstavu ponovno, nedvojbeno će imati velik odabir termina i sljedeće kazališne sezone te biti u mogućnosti ponovno preletjeti iznad kukavičjeg gnijezda.
Fran Pešti, 3TR1
