U četvrtak 13. ožujka 2025. našu je školu posjetila ekipa odraslih korisnika iz poludnevnog boravka Centra za odgoj i obrazovanje “Ivan Štark”. U tri skupine poludnevnog boravka na Briješću uključeno je 54 odrasla korisnika u dobi od 21 godine života, različitih motoričkih, senzoričkih i intelektualnih poteškoća. Sa svojim su voditeljima došli posjetiti školu i školsku knjižnicu povodom Svjetskog dana pripovijedanja.

Naše je goste dočekao ravnatelj Antun Kovačić, dipl. ing. i pozdravio ih, izrazivši dobrodošlicu u našu školu.

U organizaciju posjeta uključile su se učenice Petra Ivezić, Klara Filaković, Luna Varga, Ana Miljatović, Iva Kragujević i učenik Luka Štiks. Našim smo gostima pripremili nekoliko zanimljivih aktivnosti.

Knjižničarka je gostima  pročitala tekst Roberta Fulghuma Sve što trebam znati, naučio sam u vrtiću. Razgovarali smo o tekstu i pritom se dobro zabavili. Donijeli su nam i poklon – sliku koja krasi zidove knjižnice, autora Marijana Gazdića.

Potom su svi dobili priliku isprobati računala s posebno prilagođenim softwareom, tipkovnicama i miševima koja im mogu pomoći u radu. Ova smo računala nabavili u sklopu projekta RCK ELPROS, a namijenjena su upravo za edukaciju i korištenje odraslih osoba s invaliditetom. Nastavnici Mario Ognjenović i Zoran Benović pripremili su ih za naše goste, a učenice su pružile stručnu tehničku podršku za zainteresirane mladiće i djevojke.

No, najzanimljiviji i najveseliji dio posjeta bio je nastup Lune i Luke koji su zvucima tamburice izmamili osmijehe na lica i pozvali na pjesmu i ples. Radost i veselje naših pjevača i plesača s Briješća napunili su nam srca ljubavlju koju naši gosti nesebično dijele.

Dojmove gostiju prenijela nam je voditeljica Ljubinka Andrijanić, prof.

„Kako bismo obilježili Svjetski dan pripovijedanja, prihvatili smo poziv i posjetili Elektrotehničku i prometnu školu u Osijeku. Tu je već započeo uvod naše priče o kojoj će korisnici pričati. Pun autobus korisnika poludnevnog boravka stigao je u Istarsku ulicu, a na ulazu škole dočekani smo od strane ravnatelja, učitelja i učenika kao posebno važni gosti. Smjestili smo se u školsku knjižnicu, okruženi mnoštvom književnih djela koji su nam privukli poglede svojim koricama. U priču nas je dalje uvela, nije što je naša, ali najbolja pripovjedačica mama Daliborka jer knjige su njezine svakodnevne radne kolege. Pričom smo se prisjetili životnih pravila koja smo naučili još u vrtiću, nižim razredima osnovne škole, obitelji, a koja su ujedno i dobri savjeti kako bolje i lakše živjeti. Svaka priča nam otvara vrata nekog novog imaginarnog svijeta, ali služi i za prenošenje i usvajanje moralnih i etičkih vrijednosti. Pouka koju smo dobili je da ne trebamo zaboraviti da čuda postoje jer svatko od nas je već jedno čudo i da je jedna od najvećih i najvažnijh riječi-VIDI! Dok smo slušali, ali i sudjelovali svojim odgovorima, bili smo pozorni. Nakon toga je uslijedilo vrijeme kada smo mogli razgledati i služiti se informatičkom opremom kakvu još nismo imali prilike isprobati. Veliki miš koji izgleda kao joystick bio je puni pogodak! A onda…iznenađenje! Učenici škole uzeli su tamburice u ruke i krenula je pjesma. Nema boljega načina da nam uljepšaju susret i da mi budemo svoji na svome. Oni su svirali, a korisnici vodili pjesmu i ples. Predstavili su se oni nama, ali i mi njima. Hvala im na svemu i neka znaju da smo sretni i ispunjeni zajedno ispričali jednu lijepu priču…“

Nadamo se da smo ovim tekstom uspjeli prenijeti dio emocija koje smo doživjeli. Radujemo se novim susretima s divnim mladim ljudima velikih srca koji zaslužuju jednakost, uključivanje i poštovanje te pružanje prilika da razviju svoje potencijale koje društvo u kojem živimo ne prepoznaje onoliko koliko bi trebalo.

Pozivamo sve da otvorena srca pristupe svima koji su drugačiji i upoznaju ih. Prihvaćanje, tolerancija i otvorenost ne koštaju ništa, a svi možemo naučiti  i dobiti puno.